Da li gledate reprize domacih igranih serija?
Da - redovno
Ponekad
Ne
OD SLUŠKINjE DO CRNE PRINCEZE
Sto godina od rođenja Žozefine Beker, američko-francuske pevačice, plesačice i glumice
Žozefina Beker

Piše S. Milić

Letos, 3. juna, navršila se stogodišnjica od rođenja velike američko-francuske revijske pevačice, plesačice i glumice Žozefine Beker. Ali, ona nije bila samo to, već i borac protiv rasisma, žena bez inhibicija svoga doba i nežna majka dvanaestoro usvojene dece.
Sve je počelo gotovo kao u “Čiča Tominoj kolibi”...
Rođena je u Sent Luisu kao Frida Džozefina Mekdonald.
Otac joj je bio vodviljski bubnjar, a majka pralja. Vodila je poreklo od Apalači Indijanaca i crnih robova Južne Karoline. Porodica je teško živela, pa je devojčica sakupljala ostatke voća i povrća nakon zatvaranja pijace i zimi na železničkoj stanici krala komade uglja. Otac joj je nestao, a majka se preudala i rodila još troje dece. Očuh nije voleo pastorku i čak ju je fizički zlostavljao. Kad joj je bilo osam godina, uz njegovu “pomoć” dobila je posao sluškinje u jednom putujućem orkestru. Dajer Džons, vođa grupe, učio ju je da svira trombon i dao joj prvu lekciju iz pevanja. Uz sve to, čistila je kuće i čuvala decu bogatih belaca koji su obavezno tražili da obeća da neće ljubiti bebu.

BRAKOVI

Sasvim u neskladu sa običajima njenog doba, Žozefina nije dopuštala da je muž izdržava. Možda zato i nije oklevala da ode kada se veza ohladi. Imala je nekoliko zvaničnih i nevenčanih brakova. Prvi muž, Vili Vels, bio je radnik u livnici, drugi je bio Vilijam Hauard Bejker (čije je prezime zadržala), pa sicilijanski grof Đuzepe Pepito Abatino, pa francuski šećerni magnat Žan Lion, pa francuski muzičar Žo Bujon (sa kojim je usvajala decu), pa američki umetnik Robert Bredi... Nagađalo se da je biseksualna, a najčešće su je povezivali sa Fridom Kalo.

Počela je da radi kao konobarica sa 13 godina i tako je upoznala izvesnog Vilija Velsa i udala se za njega. Potom je putovala Amerikom sa jednom trupom, izvodeći različite komične tačke. Kada se trupa raspala, pokušala je da se zaposli kao horistikinja u drugoj, “Shuffle Along”. Odbijena je zato što je “previše mršava i previše tamna”. No, učila je horske linije radeći kao garderoberka. Kada je jedna igračica otišla, ukazala joj se prilika da je zameni. Publika je volela njen smisao za komiku i počela je da dolazi zbog nje. Već sledeće godine imala je drugog muža. Kad joj je i taj brak nakon dve godine dosadio, pridružila se trupi Boba Rasela, gde ju je poznata bluz pevačica Kler Smit podučavala pevanju.

Godine 1925. našla se na brodu za Evropu sa grupom crnačkih plesača koja je starom kontinentu trebalo da predstavi čarlston. Odevena samo u suknjicu od šesnaest listova banane, publiku je dovodila u delirijum. Prvi nastup u Parizu bio je toliko uspešan da je nakon turneje rešila da ostane u Francuskoj. Bila je to najbolja odluka u njenom životu.
Postala je toliko popularna da se vodila “mrtva trka” između nje, Glorije Svanson i Meri Pikford oko toga ko je najfotografisanija žena sveta. Ali, nije bila samo zabavljačica - igrala je u dva filma ranih tridesetih, “Zu-Zu” i “Princeza Tam-Tam”. Kupila je zamak “Le Miland” i dovela porodicu iz Sent Luisa.

Parižani su je nazivali crnom Venerom i svojom “Fifin”. Njene šansone postigle su svetsku popularnost, a najveći hit bila je “J`ai deux amours” (Imam dve ljubavi) iz 1931. Bila je muza pisaca, slikara i vajara, uključujući Lengstona Hjuza, Ernesta Hemingveja, Skota Ficdžeralda i Pabla Pikasa. Pikaso ju je ovako opisao: “Visoka, kafene kože, sa očima od ebonovine, rajskim nogama i osmehom iznad svih osmeha”. Oponašali su je u frizuri i odevanju, i po njoj su dobijali ime parfemi i nakit. Postala je slavna i neprevaziđena Žozefina Beker, Crni biser i Kreolska boginja. Od obožavalaca je dobijala skupocene poklone, uključujući dijamante i automobile, ali i oko hiljadu i po bračnih ponuda! Puno je trošila, najviše na odeću, nakit i kućne ljubimce. Volela je životinje i imala je leoparda (Čikita), šimpanzu (Etel), prase (Albert), zmiju (Kiki), kozu, papagaja, ribu, tri mačke i sedam pasa.

PATRIOTKINJA - ŠPIJUNKA

Vašingtonska izložba posvećena ženama špijunima, organizovana 2002, podsetila je svet na Žozefininu borbu protiv fašizma. Naime, ona je služila Francuskoj tokom Drugog svetskog rata tako što je, nastupajući širom zemlje, bila saradnik Pokreta otpora, krijumčareći tajne poruke napisane na notama. Čak je imala čin potporučnika. Kasnije je nagrađena Medaljom otpora, a 1961. Šarl de Gol odlikovao ju je Ordenom Legije časti.

Iako je u Evropi bila zvezda, Amerika nije mogla da je prihvati kao “obojenu”. Tamo je i dalje morala da koristi sporedan ulaz, a njeni nastupi bili su propraćeni izrugivanjem kritike. Razočarana, vratila se u Pariz i Francusku nazvala svojom domovinom. U to vreme umro je njen treći muž. Upoznala je Žana Liona, udala se i ubrzo ostala trudna, ali dete je rođeno prerano i ona je, zbog komplikacija, ostala neplodna. Kasnije, nakon rata, usvojila je dvanaestero dece različitih nacionalnosti i boje kože. Zvala ih je “Dugino pleme”.

Sa pozornice se povukla 1956, nameravajući da od svog dvorca napravi turističku atrakciju i tako zarađuje za život. Planovi su joj propali i našla se pred bankrotstvom. Kada je čula za to, njena prijateljica Grejs Keli organizovala joj je nastup na Letnjem balu u Monaku 1974. Iste godine pozvana je da peva u njujorškom Karnegi holu. Ranija loša iskustva davala su joj razloga za strepnju, ali doživela je stojeće ovacije i pre nego što je koncert počeo. To ju je toliko dirnulo da je zaplakala na sceni.

Aprila 1975. imala je premijeru u Teatru “Bobino” u Parizu. Grejs od Monaka i Sofija Loren došle su da čuju 68-ogodišnju Žozefinu kako izvodi “medli” najboljih tačaka iz pola veka duge karijere. Nekoliko dana kasnije nađena je kako mirno leži u krevetu okružena novinama sa blistavim kritikama svog nastupa. Zapala je u komu i umrla od izliva krvi u mozak, 12. aprila.
Desetine hiljada Parižana odale su joj poštu dok je pogrebna povorka prolazila ulicama. Francuska vlada naložila je da se ispali 21 plotun, pa je Žozefina prva Amerikanka koja je u Francuskoj sahranjena uz vojne počasti.

Počiva na groblju u Monaku.
I posle smrti nastavila je da intrigira i inspiriše ljude širom sveta. Godine 1991. televizijski kanal Ha-Be-O snimio je mini-seriju “The Josephine Baker Story” koja je dobila dve nagrade Emi, za najbolju glumicu (Lin Vajtfild) i za scenografiju.


SADRŽAJ:


Tijana Dapčević, pobednica Radijskog festivala
KARTA ZA KALIFORNIJU

NA TI... sa Dejanom Pantelićem
LjUBAV JE KAO VISOKI NAPON

Ekskluzivno
Edit Gonsales, zvezda serije “Beštije”

MNOGE SAM VRTELA OKO MALOG PRSTA

Usijanje pred finale “Velikog Brata”
ŠTA SE DOGAĐA ISPOD JORGANA

Mirjana Bobić-Mojsilović
RADO DAČIĆ IDE U VOJNIKE

Sa snimanja filma “Konji vrani”
TAJANSTVENA SUDBINA SAVE LAĐARSKOG

Vanja Bulić
TV ON: IVAN MILjKOVIĆ

Legende: Sto godina od rođenja Žozefine Beker
OD SLUŠKINjE DO CRNE PRINCEZE

Modni biro: Štrikane haljine, kape, džemperi, suknje, tunike...
KLOT-FRKET OD GLAVE DO PETE

Ben Ričards iz serije “Žene fudbalera”
LjUDI VOLE BOGATOG KRETENA

Razveli se Pamela Anderson i Kid Rok
KO JE KRIV, A KO IMA PARE?

SVE O TV SERIJAMA