Da li gledate reprize domacih igranih serija?
Da - redovno
Ponekad
Ne
BOGOVI SU NEKAD PADALI NA FEST
Beogradski međunarodni filmski festival - Fest
Dž. Nikolson, P. Bogdanović i S. Šepard na Festu 1973.

Piše V. Čikeš

Fest je nekada doista bio čudo. Poput televizora neku deceniju ranije, kada je narod žurio kući da u društvu komšija gleda u tu čudesnu kutiju. Slika, crno-bela, naravno, obično pomalo neoštra, ton je brujao, a heklani milje diskretno ukrašavao gornji deo slike. Ali, to nikome nije smetalo. Baš kao i što tih prvih Festovih godina nikome kao da nije smetalo da nekoliko sati stoji uza zid ili sedi na podu Doma sindikata i `Kozare`, gutajući očima najnovija svetska celuloidna čuda.
Festival najboljih filmova sveta, popularni Fest, ili festival festivala, nastao je spontano, na talasu uspeha `Politikine` revije repriznih filmova, održane 1970. godine u dvorani Kulturnog centra u Beogradu. Iako su u pitanju bili filmovi koji su te godine već prošli kroz bioskope, narod je toliko navalio na pomenutu reviju da su već prvog dana pod pritiskom radoznalih gledalaca popucala stakla na biletarnici. Shvativši da ima `izgladnelu` publiku, kojoj pored hleba nedostaje igara, potpredsednik grada Milan Vukos je organizatoru revije Milutinu Čoliću, novinaru `Politike`, odmah ponudio da napravi pravi festival - ne pitajući šta košta!

I tako je 8. januara, pod sloganom `Hrabri novi svet`, u Domu sindikata filmom Roberta Altmana `Meš` otvoren Prvi beogradski međunarodni filmski festival - Fest.
U narednih osam dana, na pet programa, prikazano je 73 filma, koje je uspelo da vidi 105.000 gledalaca! Rekord u gledanosti Fest je dostigao 1977. godine, kada je zabeleženo 252.332 gledaoca!

OZNAKA KVALITETA

Otkupljeni filmovi su sve do sredine osamdesetih čekali premijeru na Festu, jer je to garantovalo kasnije dobru gledanost u bioskopima. Naročito prvih godina, oznaka `Prikazno na Festu` bila je najbolja preporuka kvaliteta filma za najširu publiku.
Postavši prepoznatljivi brend, Fest je pokrenuo i svoju biblioteku, u kojoj su se našli romani `Džoni je krenuo u rat`, `Konje ubijaju, zar ne?`, `Rubljov`, `Francuska veza`, `Odiseja u svemiru`, `Paklena pomorandža`, `Dnevnik besne domaćice`, `Psi od slame`, `Atentat`, `Klanica 5`, `Vrt Finci Kontinijevih`, `Miris žene`, `Lejdi peva bluz` i `Plavi vojnik`. Knjige su štampane u jesen 1973. godine u tiražu od po 20.000 i rasprodate su za - tri meseca!
Ojavljen je i LP `Melodije Festa` sa muzikom iz desetak filmova, koji se danas smatra kolekcionarskim raritetom.

U vreme kada su praktično svi veliki svetski festivali ostajali bez publike, a neki, poput onog u Veneciji, čak i ugašeni, u Beogradu se dogodilo ne malo čudo - publika se bukvalno tukla za karte. Nema sumnje da je jedan od glavnih razloga za toliko interesovanje bilo to što su novi filmovi tada morali da čekaju i po godinu dana da bi se kod nas pojavili na repertoaru. U vreme kada apsolutno nije bilo drugog načina da se ovde vide novi filmovi, Fest je bio taj koji je ponudio prečicu ka onome šta je aktuelno u svetu. Odjednom smo mogli da gledamo sve ono što je bilo na repertoaru Njujorka, Pariza i Londona. I to je praktično bila sva marketinška pozadina ogromnog uspeha Festa u prvim godinama. Naravno, bilo je tu i filmova, ali i gostiju od renomea, kakvi kasnije više nisu zalazili u ove krajeve, a koji su na svoj način pothranjivali ideju da je Beograd svet.

DžONI DEP U `PARTIBREJKERSIMA`

Što se poznatih gostiju tiče, praktično jedini izuzetak posle sedamdesetih dogodio se 1992. godine, kada je Emir Kusturica, kao predsednik Upravnog odbora festivala, uspeo u Beograd da dovede svoje prijatelje Džonija Depa i Džima Džarmuša, a među gostima se obreo i slavni ruski reditelj Nikita Mihalkov.
Tada je ostalo zabeleženo da je Džarmuš pijuckao pivo na Akademiji, a mlađani Dep svirao sa `Partibrejkersima` u SKC-u, a da su obojica bili fascinirani našim trubačima i njihovom muzikom.

Zašto su mnogi poznati baš tih godina nagrnuli da ovde dođu? Jugoslavija je u to vreme bila, u današnjem žargonu, `in`. U vreme velikih društvenih previranja na Zapadu, uspona levičarskih ideja među studentarijom širom sveta, kada su ideje komunizma mnogima još delovale kao svetla budućnost, a jugoslovenski model `socijalizma sa humanim likom` kao most između dva sveta podeljena ideološkim dogmama, Titova država je na zapadu delovala poput liberalnog Diznilenda. Piter Fonda i Denis Hoper, holivudske perjanice hipi ideologije i junaci aktuelnog svetskog kultnog hita `Goli u sedlu`, na čiju projekciju u Beogradu su na prvom Festu ušli samo oni koji su pre toga čekali i po desetak sati u redu za karte, bili su poput Bogova palih na ovdašnje polumračne ulice.
Đina Lolobriđida je hrabro gackala u visokim štiklama po neočišćenom snegu sa trotoara, Robert De Niro je igrao kolce u `Metropolu`, Džek Nikolson je gotovo neprimećen tumarao Knez Mihajlovom, Kirk Daglas se pred svima svađao sa ženom u `Klubu književnika`, da bi je na kraju izbacio iz kafane(!), legendarni reditelji Frenk Kapra, Frensis Ford Kopola, Rene Kler, Vitorio de Sika, Miloš Forman, Bernardo Bertoluči, Pjer Paolo Pazolini, Roman Polanski i Sem Pekinpo su bili gosti studentskih tribina, a u Skadarliji nije bilo iznenađenje da nabasate na Marčela Mastrojanija, Moniku Viti, Liv Ulman, Bibi Anderson, Pitera Justinova, Saru Majls, Nina Manfredija, Sibil Šepard, Izabel Iper...

TITO I FILMSKI VELIKANI

Paralelno sa osnivanjem Festa, Milutin Čolić je došao na ideju da Tito odlikuje najvišim državnim ordenjem deset najistaknutijih (živih) filmskih stvaralaca iz različitih država.
Sastavljen je spisak na kojem su bili: Čarli Čaplin, Džon Ford, Fric Lang, Mark Donskoj, Lukino Viskonti, Luis Bunjuel, Akiro Kurosava, Žan Renoar, Lorens Olivije i Ingmar Bergman. Iako su ljudi iz predsednikovog okruženja sumnjali da će ideja proći (`Gde, bre, Tito da odlikuje filmadžije`), on je dao svoj pristanak, ali je ukaz o odlikovanju potpisao tek dan uoči početka festivala.
U međuvremenu je, na predlog Francuza, Renoar zamenjen sa Rene Klerom, a na Titovu sugestiju (`Dajte i nekog od nesvrstanih`!) kao jedanaesti dopisan je Indijac Satjadžit Rej.
Zanimljivo je da su iz naše ambasade u SAD izrazili zabrinutost oko izbora Džona Forda, koga su u dopisu okaraktersiali kao `ljutog antikomunistu`, i sugerisali da se umesto njega na spisak stavi provereni antifašista Vilijem Vajler. Međutim, odluka je ipak ostala da se orden ponudi Fordu, koji je, inače, imao čin generala američke vojske. I upravo od njega je stigla prva lična zahvalnost:
`Osećam se bezmerno počastvovan što ću nositi odlikovanje jednog od najvećih boraca protiv fašizma`.
Ingmar Bergaman je napisao da je sve dotadašnje predloge za odlikovanja odbijao, pa čak i od svog kralja, ali ovaj put je pristao uz reči:
`S velikom počašću primam odlikovaljnje od velikog antifašiste Tita”.
Čarli Čaplin je napisao:
`Maršalu kome čin nije dodeljen ukazom, nego borbom protiv fašizma, ja kao redov te borbe, stajem mirno i salutiram`.
Na sličan način su reagovali i ostali predloženi za odlikovanja, a o svemu su danima izveštavali svi veliki svetski mediji.
Čaplin je dobio Orden jugoslovenske zastave sa lentom a ostali Orden jugoslovenske zastave sa zlatnim vencem.

I sve to u prvih nekoliko godina Festa, dok slatka celuloidna iluzija o velikom svetskom festivalu nije počela prvo da bledi zajedno sa gubitkom ugleda zemlje, da bi se posle pada Berlinskog zida nepovratno i izgubila.

DE NIRO BEZ PARA U NIŠU

Robert De Niro je dva puta dolazio na Fest, 1976. i 1978. godine. I dok se prvi put malo ko od novinara interesovao za njega, drugi put je bio jedna od glavnih zvezda. Tada je ispričao kako se prvi put obreo u Jugoslaviji još kao dvadesetogodišnjak, 1963. godine, kada se u Nišu našao bez prebijene pare. Na njegovu sreću, primio ga je u svoj dom neki Nišlija, nahranio ga i pustio da prenoći kod njega!

Ostala je legenda. A, kao što Džon Ford poručuje na kraju svog vesterna `Čovek koji je ubio Liberta Valansa`, kada činjenice nadvladaju legendu - štampajte legendu!
I doista, tih prvih desetak godina Festa satkane su od mnogo toga što čini da taj festival zauzme gotovo mitske proporcije u domaćem kulturnom prostoru. Za njega su neraskidivo vezani filmovi `2001: Odiseja u svemiru`, `Kabare`, `Ponoćni kauboj`, `Vudstok`, `O jagodama i krvi`, `Let iznad kukavičjeg gnezda`, `I konje ubijaju, zar ne?`, `Buč Kasidi i Sandens Kid`, `Apokalipsa danas`, `Amarkord`, `Kum`, `Svlačenje`, `Pet lakih komada`, `Rubljov`, `Smrt u Veneciji`, `Paklena pomorandža`, `Serpiko`, `Kineksa četvrt`, `Nešvil`, `Dvadeseti vek`, `Taksista`, `Cigani lete u nebo`, `Lovac na jelene`, `Poslednji valcer`, tuče za ulaz na projekciju `Mirnih dana u Klišiju`, `Psi od slame`, `Nemoralnih kaluđerica`, `Velikog ždranja` ili `Noćnog portira`, policija koja pokušava da uspostavi red ispred `Odeona` gde se prikazuje `Carstvo čula` (policija koja pendreči posetioce Festa u vreme demonstracija 1997. deo su jedne druge legende), redovi u koje se stajalo dan ranije i čekalo celu noć po zimi da bi se kupile karte, prvo prikazivanje zabranjenog filma `Zaseda`, Živojina Pavlovića, remek-delo Hitlerove kinematografije `Trijumf volje`, Leni Rifenštal, histerija oko dolaska velikih filmskih zvezda, lovci na autograme, famozni završni bal na kojem je svetski džet-set igrao valcere i kola, a da ne spominjemo prijeme u Belom dvoru kod Maršala i odlazak na Brione za one najsrećenije!

CRNE STRANICE

Najtužnije stranici u istoriji Festa ispisane su 1997. godine, kada je festival prekinut zbog batinjanja gledalaca koji su se vraćali iz Centra `Sava` sa projekcije i naleteli na kordon policije koja je razbijala demonstracije protiv Slobodana Miloševića.
Inače, u vreme građanskog rata u Jugoslaviji, Fest nije održan 1993. i 1994. godine.

Sve u svemu, vreme za Fest bilo je vreme za padanje u nesvest, kako su tada pevali Milena Dravić i Dragan Nikolić na televiziji: `Ah taj fest, ah taj Fest, pašću u nesvest!`
Sada, kada je vreme čuda prošlo, bolja (ne samo) Festova prošlost ostaje kao jedna od najdražih legendi ovdašnjeg kulturnog života.


SADRŽAJ:


Ekskluzivno
Nikola Kojo

MOJ POSLEDNjI INTERVJU

NA TI... sa Jelenom Galonić
NAJLEPŠE ĆUTIM SA ŽIKOM

Nebojša Glogovac
UMEMO DA NAPRAVIMO DOBAR FILM

“Draga mama”, novi rijaliti šou
PROMENI ME OD GLAVE DO PETE

Ivan Plavšić o novom projektu RTS
DOKUMENT ŽIVOTA

Vanja Bulić
TV ON: STEFAN KAPIČIĆ

Mirjana Bobić-Mojsilović
POLITIČKA KOZMETIKA

Filmski urednici TV stanica preporučuju
OBAVEZNO POGLEDAJTE NA FESTU...

Marije Šerifović
SVE SAME LEPE STVARI

Eduardo Kuervo iz \\\"Valerije\\\"
NEĆU DA BUDEM ZVEZDA

Modni biro: Prvih sto godina brushaltera
I ŽENSKI SIMBOL I VRELA FANTAZIJA

Legende: Beogradski međunarodni filmski festival
BOGOVI SU NEKAD PADALI NA FEST

Robi Vilijams
BORBA SA POROCIMA ILI MARKETINŠKI TRIK?


SVE O TV SERIJAMA